Riječ je o prvom povijesnom romanu iz 1799. godine koji je na hrvatski preveden 1823. a tiskan 1833. U izdanju iz 2022. preveden je i na suvremeni hrvatski jezik.
- Predavač: prof. dr. sc. Alojz Jembrih, professor emeritus
- Voditelj: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije
O predavaču
Profesor emeritus dr. sc. Alojz Jembrih rođen je 1947. u Varaždinu. Studij slavenske filologije završio je na Sveučilištu u Beču gdje je doktorirao temom o Antunu Vramcu 1977. pod mentorstvom Josipa Hamma.
Radio je u Institutu za staroslavenski jezik od 1978. do 1980., a potom do 1983. u Zavodu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u Zagrebu. Od 1983. do 1996. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Predavao je na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu od 1997. do 1998. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu radio je od 1998. do umirovljenja 2017. Predavao je Hrvatsku književnost ranoga novovjekovlja, baroka i prosvjetiteljstva, Književnost i kulturu Hrvata u dijaspori, Hrvatsku reformacijsku književnost, Zrinsko-frankopanski književnojezični krug, Kajkavsko književnojezičnu baštinu te kolegije Pavao Ritter Vitezović i Juraj Križanić.
U dva je navrata boravio kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt: 1986. i 1991. u Njemačkoj (Tübingen, Münster, Mannheim). Držao je pozivna predavanja na nekoliko njemačkih i austrijskih te talijanskom sveučilištu: u Tübingenu, Mannheimu, Regensburgu, Bambergu, Marburgu, Klagenfurtu, Beču, Eisenstadtu, Vidmu (Udine). Sudjelovao je predavanjima na preko pedeset međunarodnih skupova: Zagreb, Regensburg, Tübingen, Mannheim, Ljubljana, Szombathely, Pula, Koper, Cividale, Maribor, Osijek, Rijeka, Labin, Zadar, Murska Sobota, Varaždin, Čakovec, Beč, Banska Bystrica.
Bio je voditelj Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču od 1991. do 1993. Bio je nositelj i suradnik na više znanstvenih projekata u Ljubljani, Zagrebu i Beču. Idejni je nositelj izložbe u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici i suurednik kataloga istoimene izložbe: Croatica 16. - 18- Jh. - in Österreich gedruckte kroatische Bücher (5. XII. 1991. – 12. I. 1992.). Jedan je od organizatora i urednik kataloga epohalne izložbe Kajkaviana croatica u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu (1996.). U Institutu gradišćanskih Hrvata u Željeznom/Eisenstadt pokrenuo je ediciju Gradišćansko-hrvatske studije (1997.), a na Teološkom fakultetu „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu pokrenuo je ediciju Folia protestantica Croatica.
Obnašao je dužnost pročelnika na Hrvatskim studijima (2003. – 2005.), bio je član Područnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Etičkoga povjerenstva na Hrvatskim studijima. Bio je u više navrata članom ili predsjednikom povjerenstava za izbor u nastavno-znanstvena zvanja na Hrvatskim studijima, Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, povjerenstava za ocjenu doktorskih tema na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Hrvatskim studijima.
Kao glavni urednik uredio je preko trideset zbornika sa znanstvenih skupova. Sudjelovao je u emisijama Obrazovnoga programa Hrvatskoga radija s nizom različitih priloga. Na Trećem programu sudjelovao je u emisiji Iz riznice hrvatske kulture s prilozima o: Katarini Patačić (1992.), Antunu Vramcu (1994.), Pavlu Skaliću (1994.), Jurju Dijaniću (1994.), Andriji Dudiću (1995.), Bartolu Jurjeviću (1995.) i dr. U Prvom programu Hrvatskoga radija sudjelovao je s nizom priloga u emisiji: Našim Hrvatima u susjednim zemljama. Napisao je scenarije za film o Antunu Vramcu (1986.) i za dokumentarni film Kajkaviana croatica (1998.). Sudjelovao je i u filmu o Kazimiru Bedekoviću (2000.) u produkciji Hrvatske televizije.
Dobitnik je nekoliko odličja, priznanja i nagrada. Grad Buzet 1997. dodijelio mu je godišnju nagradu za istraživanje hrvatsko-uraške prevoditeljske i izdavačke djelatnosti na čelu sa Stipanom Konzulom. Protestantsko evanđeosko vijeće u Republici Hrvatskoj povodom 500. obljetnice reformacije 31. listopada 2017. dodijelilo mu je Priznanje s medaljom za izniman doprinos u proučavanju hrvatskoga protestantskoga tiskarstva u 16. st. Predsjednik Trnavske samouprave dr. Tibor Mikuš 9. rujna 2017. dodijelio je Spomen-medalju za očuvanje kulturne tradicije i suradnju među slavenskim narodima za knjigu Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829. - 1851.) (Zagreb 2016). Za istu je knjigu, od predsjednika Matice slovačke Mariana Tkača u Bratislavi 8. rujna 2017. dobio Spomen-povelju za njegovanje slovačko-hrvatskih veza. Općina Kotoriba 15. rujna 2017. dodijelila mu je priznanje – Medalju za doprinos u pripremi za tisak rukopisa Kotoribski protokol 1724. - 1804. (2017.). Gradsko vijeće Grada Varaždina 6. prosinca 2017. dodijelilo mu je Medalju Grada Varaždina za značajna znanstvena postignuća i promicanje kajkavskoga jezika i književnosti. Gradsko vijeće Grda Krapine za Dan Grada 6. prosinca 2017. dodijelilo mu je Plaketu Grada Krapine za 2017. povodom 50. obljetnice kulturnoga i stručno-znanstvenoga djelovanja te kao suosnivaču i dugogodišnjem voditelju znanstvenoga skupa Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća. Rektor Sveučilišta u Zagrebu 3. studenoga 2017. dodijelio mu je Spomen-medalju u znak zahvalnosti i priznanja za doprinos razvitku i napretku Sveučilišta u Zagrebu. Organizacije gradišćanskih Hrvata (Hrvatski centar u Beču, Hrvatsko štamparsko društvo u Beču, Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov – Trajštof) dodijelile su mu 9. lipnja 2017. u Beču Priznanje za iznimna postignuća i osobite zasluge u znanstvenom i publicističkom djelovanju kao i na području gradišćansko-hrvatske književnosti. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo mu je 2018. počasno zvanje professor emeritus. Dobio je 2022. Povelju Međimurske županije, u znak priznanja i zahvalnosti za postignute izuzetne rezultate svojim prosvjetnim, znanstvenim i književnim radom, na području Međimurske županije i šire.
Objavio je niz autorskih i uredničkih knjiga: Život i djelo Antuna Vramca (1981.); Hrvatski filološki aspekti (1990.); Grgur Pythiraeus Mekinić i jegove pjesmarice (1990.); Hrvatsko-slovenske književno-jezične veze (1991.); O Vramčevoj Kronici (1992.); Juraj Damšić i njegov „Nauk kršćanski“ (1994.); Na izvoru gradišćansko-hrvatskoga jezika i književnosti (1997.); Hrvatski filološki zapisi (1997.); Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi (1997./98.); Grof Sermage u zrcalu svojih pisama (2000.); Kazimir Bedeković (1727. - 1782.), teološki, filozofski i dramski pisac (2001.); Stipan Konzul i „Biblijski zavod“ u Urachu (2007.); Pogovor uz pretisak glagoljičkog Novoga testamenta (1562./1563.), (2007., drugo izdanje 2016.); Gregur Kapucin: Epska trilogija (2010.), Tragom turopoljske povijesti (2014.); Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829. - 1851.), (2016.); Pavao Ritter Vitezović (1652. - 1713.), Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata (2017.); Dragutin Domjanić u novom svjetlu (2019.), Korespondencija iz ostavštine Vatroslava Jagića (2022.), Kajkavski filološki ogledi. Prinos povijesti hrvatske književnosti i jezika (2023.); Stipan Konzul i njegovo djelo (2023.).
Član je Društva hrvatskih književnika, Kajkavskoga spravišča, Matice hrvatske, Kluba hrvatskih humboldtovaca, Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvata, Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja i Hrvatske paneuropske unije.