Mislav Ježić govorio u Andechsu o tri mirotvorca u stoljeću ratova
Paneuropska unija Njemačke održala je 61. Europske dane u Andechsu 16. i 17. ožujka 2024. pod naslovom „Svijet u plamenu. Zašto mir treba Europu“.
Predsjednik Paneuropske unije Njemačke i bivši zastupnik u Europskom parlamentu Bernd Posselt u uvodnom je izlaganju istaknuo kako “svaka država koja Ukrajini uskraćuje vitalne sustave protuzračne obrane i streljivo pomaže i podržava genocid kroz propust”. Obrazložio je da je cilj ruske politike izbrisati Ukrajince kao neovisni narod i uspostaviti “Euroaziju od Vladivostoka do Lisabona kojom dominira Moskva, kako Putin i njegovi sljedbenici više puta otvoreno govore”. Naglasio je da se Putinov uspon na vlast dogodio prije 25 godina: “bio je uzrokovan najkrvavijom izbornom kampanjom u modernoj povijesti, odnosno drugim čečenskim ratom koji je ona izazvala. Već tada mu se trebalo suprotstaviti umjesto da se o njemu energetski politički ovisi i bude otvoren za ucjene.“ Za budući mirovni poredak, uz uspostavu Europske obrambene unije i širenje EU na istok i NATO-a, „preventivna je diplomacija također neophodna, koja svojom jasnoćom i realizmom na vrijeme sprječava sukobe“.
Na skupu je među pozvanim govornicima bio počasni predsjednik Hrvatske i potpredsjednik Međunarodne paneuropske unije Mislav Ježić. Održao je govor pod naslovom „Coudenhove, Radić i Gandhi – tri mirotvorca u stoljeću ratova“. Fascinirao je poredbenom analizom pojma mira i mirovnoga djelovanja utemeljitelja indijske države Mahatme Gandhija, oca Paneuropske unije Richarda Coudenhove-Kalergia i vođe Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića kojega je 1928. u beogradskoj Skupštini ubio srpski nacionalist. Sva trojica bili su borci za mir u stoljeću svjetskih ratova. Richard Coudenhove-Kalergi, najmlađi među njima, počeo je proklamirati ideju europskoga ujedinjenja kao instrumenta mira nakon Prvoga svjetskoga rata. Najstariji od njih, Mahatma Gandhi, branio je ljudska prava Indijaca potlačenih politikom apartheida u Južnoafričkoj Republici početkom 20. stoljeća, zatim je tu borbu nastavio u međuratnom razdoblju na indijskom potkontinentu i proveo dekolonizaciju nakon 1945. Odbacio je odvajanje britanske Indije na hinduističku republiku Indiju i muslimanski Pakistan te se svom snagom zauzima za mir i pomirenje između dviju etničkih skupina. Dojmljive su bile i paralele koje je Ježić pokazao između Radićeve knjige „Suvremena Europa“, objavljene 1905., i najvažnijega Coudenhoveova djela, „Pan-Europa“, objavljenoga 1923. Obojica su bili čvrsto uvjereni da europska kultura i identitet imaju svoje korijene u kršćanskoj vjeri, grčkoj filozofiji i rimskoj pravnoj misli. Za razliku od Coudenhovea, za Radića političko ujedinjenje Europe još nije bilo zamislivo. Prema Ježiću, sva trojica “nisu bili iluzionistički pacifisti, nego realni mirotvorci”.
Priopćenje o skupu (na njemačkom)
