Održan okrugli stol posvećen nadvojvodi Ottu von Habsburgu

Predsjednik Hrvatske paneuropske unije prof. dr. sc. Pavo Barišić bio je jedan od govornika na okruglom stolu „Razdoblje Otta von Habsburga i njegova politička ostavština”.

Okrugli stol i prigodnu izložbu u ponedjeljak 25. ožujka 2024. godine organizirali su na Filozofskom fakultetu u Osijeku Generalni konzulat Mađarske u Osijeku, Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek, Filozofski Fakultet, Odsjek za mađarski jezik i književnost i Mađarski kulturni krug „Zrinyi”.

Pored Barišića o ulozi i nasljedstvu nadvojvode Habsburga govorili su: bivši veleposlanik i ravnatelj Zaklade Habsburg Ottó Gergely Prőhle, diplomatski povjesničar i sveučilišni predavač dr. sc. Gergely Fejérdy i povjesničar na Hrvatskom institutu za povijest dr. sc. Albert Bing. Moderatorica okruglog stola bila je dr. sc. Eldina Lovaš.

Na samom početku nazočne su pozdravili dekan Filozofskog fakulteta u Osijeku prof. dr. sc. Ivan Trojan, generalni konzul Mađarske János Magdó i voditelj Odsjeka za mađarski jezik i književnost izv. prof. dr. sc. Zsombor Lábadi.

Gergely Prőhle kazao je da mi danas živimo ono što je Otto sanjao. „Otto bi danas bio sretan kada bi vidio da između Mađarske i Hrvatske više nema granice, jer se i on snažno za to zalagao“, kazao je. Pojasnio je koliko su povijesne okolnosti Prvog svjetskog rata utjecale na oblikovanje Otta von Habsburga. „Godine 1916. postaje prijestolonasljednik, ali odmah nakon završetka rata morao je napustiti Monarhiju, što je bitno utjecalo na njega, kao i migracija u SAD-e nakon Drugog svjetskog rata. Kada je 1973. postao predsjednik Međunarodne paneuropske unije aktivno počinje oblikovati Europu, a posebno od 1979. do 1999. kada je bio i zastupnik u Europskom parlamentu. Nije mogao biti kralj, ali se ponudio narodu na izborima“, rekao je između ostaloga Prőhle.

Pavo Barišić kazao je kao je nadvojvoda Habsburg imao privilegiju što je od malena imao vrsne učitelje, najbolje onoga vremena i to ga je obilježilo do kraja života. „Tijekom naobrazbe stekao je kršćanski socijalni nauk crkve. Bio je neizmjerno odgovaran, ispunjavao je svoje dužnosti, ali je bio i skroman i bogobojazan. Bio je i čovjek dobre volje spreman pomoći drugima. S osnivačem Paneuropske unije Richardom von Coudenhove-Kalergijem surađuje od početka Drugog svjetskog rata, a njihova se suradnja razvila dok su živjeli u SAD-u. Iz SAD-a su zornije mogli vidjeti što znači europsko zajedništvo i nalazili su sličnosti među narodima. Nisu prihvaćali podjelu Europe već su na nju uvijek gledali kao cijelu, ujedinjenju i samostalnu.“, kazao je Barišić. Naglasio je ulogu nadvojvode Habsburga početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada se snažno zalagao za samostalnost i nezavisnost Hrvatske i Slovenije i blisko je surađivao s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Prisjetio se i osobne suradnje s Ottom kao dugogodišnji član, a onda i predsjednik Hrvatske paneuropske unije.

O povijesnim okolnostima nastanke Austro-ugarske nagodbe iz 1867. i njezinom utjecaju na Monarhiju govorio je Gergely Fejérdy. „I sam Otto baštinio je elemente te nagodbe i odnosa Austrije i Ugarske. Nakon Prvog svjetskog rata bio mu je zabranjen ulazak u Mađarsku. Mađarska je javnost bila podijeljena u odnos na njega. U Mađarsku se slobodno vratio tek 1989. godine i to je bio veliki javni događaj. Tada je imenovan europskim povjerenikom za Mađarsku i pratio ju je do ulaska u Europsku uniju. Prvi je u Europskom parlamentu govorio mađarski i tim je, i prije ulaska Mađarske i drugih zemalja, simbolički poslao poruku da i oni narodi koji su iza tadašnje 'željezne zavjese' zaslužuju biti u europskim institucijama“, rekao je Fejérdy.

„Otto von Habsburg bio je dio povijesti, stvarao ju je i živio. On je povijesna ličnost s višestrukim identitetima, jer je na njega utjecalo više kultura. Imao je iznimno razumijevanje Europe i želio ju je vidjeti bez ratova, s dobrim odnosima među ljudima. On je bio i političar koji je fleksibilno reagirao na političke promjene što je pokazao i pri raspadu Jugoslavije kada se ponio vizionarski“, kazao je između ostaloga Albert Bing dodavši da je za Otta samoopredjeljenje naroda bilo od ključne važnosti.

Zaklada Habsburg Otto nastala je kao dogovor obitelji Habsburg i Vlade Mađarske kojim je sva ostavština nadvojvode dana na upravljanje Mađarskoj. Zaklada, sa sjedištem u Budimpešti, danas ima 18 zaposlenika koji proučavaju „rudnik dokumenata“. U svojoj zbirci imaju više od 12 000 knjiga i preko 30 000 fotografija.