Hrvatska paneuropska unija organizira predstavljanje knjige Branimira Ježića „Poste restante“.
Predstavljanje će se održati u utorak, 27. listopada 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Hrvatske paneuropske unije, Jurišićeva 1 A, u Zagrebu.
O knjizi će govoriti:
- Rajko Grlić, filmski redatelj i pisac uvodne riječi;
- Nevenka Nekić, spisateljica, slikarica i profesorica povijesti;
- Mislav Ježić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu;
- Branimir Ježić, autor knjige, televizijski urednik i profesor engleskog jezika i komparativne književnosti.
Predstavljanje će moderirati Doris Šimundić, potpredsjednica Mladeži Hrvatske paneuropske unije.
Kratak životopis auktora
Branimir Ježić (r. u Zagrebu 1942.) završio je Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu te Novinarsku školu na Televiziji Zagreb. Kao student počeo se je javljati u studentskim listovima kao novinar. Od 1969. radio je na Televiziji u informativnom programu. Surađivao je u Hrvatskom tjedniku i pisao kazališne kritike za radio i za Vjesnik. Od 1978. bio je urednik i voditelj u televizijskom Programu za inozemstvo. Za Domovinskoga rata osmislio je emisiju Slikom na sliku za koju je pisao uvodnike. Poslije je vodio i Iseljeničke razgovore, pokrenuo serije Ugledni Hrvati u svijetu i Hrvatski akademici. Objavio je tri knjige. Za svoje emisije za inozemstvo primio je i odlikovanje reda „Viteza za nacionalne zasluge“ od francuskoga Predsjednika Jacquesa Chiraca. Oženjen je i ima dvoje djece i šestoro unučadi.
O knjizi
Branimir Ježić objavio je u knjizi Poste restante zbirku crtica iz svojega života koje poput obiteljskoga albuma u izboru sastavljača ocrtavaju osobni život, doživljaje i promišljanja u povijesnome kontekstu vremena u kojem ih je proživio. Po pričanju starijih ulazi i u svoju pretpovijest opisujući prvi susret otca i majke, život pred Drugi svjetski rat, za njegovo vrijeme, kada se je i on rodio, i poslije rata. Kao dijete doživio je rastavu majke i otca, odnose sa starijom braćom, i veliku pustolovinu odlaska s majkom na poziv bake „Babike“ u Argentinu, koja je završila najvećim udarcem u njegovu životu, smrću majke kada mu je bilo deset godina. Opisujući kasniji život, kada se je vratio otcu u Zagreb, prikazuje složene odnose između otca i njegove obitelji i porodice s jedne strane i Babike s druge, koja mu je ostala jedina živa, iako daleka, veza s izgubljenom majkom. Na tu vezu aludira i naslov knjige. No život se nastavlja kroz školovanje, prve ljubavi, studij na Filozofskom fakultetu, prva novinarska iskustva i, napokon, zaposlenje i karijeru na televiziji gdje dobiva i zadatak raditi na programu za inozemstvo zahvaljujući poznavanju jezika. Opisani su i život neposredno poslije rata, i u socijalističkoj Jugoslaviji, i Hrvatsko proljeće i kasniji događaji te novi početak u samostalnoj Hrvatskoj. Tada, uz ostalo bitno oblikuje emisiju Slikom na sliku koja je u vrijeme Domovinskoga rata imala veliku ulogu za obavješćivanje građana o stvarnim događajima i dopunjavala televizijske vijesti. Opisuje i susrete s istaknutim osobama, osobito iz hrvatske emigracije (Jakob Eltz, Janko Vranyczany Dobrinović, Ćiril Zovko i dr.), o kojima je pripremao emisije, a o Radovanu Ivšiću snimio i film. U tome povijesnom kontekstu nastavljaju se nizati i crtice iz osobnoga života, iz prvoga, i osobito iz drugoga braka u kojem je s ljubavlju svojega života Zoricom dobio dvoje djece. To prepletanje osobnoga životnoga puta, oslikanoga nizom slikovitih crtica, i širega povijesnoga konteksta, o kojem razmišlja i pripovijeda, daje živo svjedočanstvo o vremenu koje je auktor proživio, a ujedno je i posveta svojim najbližima koji su ga na dobrom dijelu toga puta pratili.
