Predavanje „Domovinski rat u svjetlu presude Međunarodnog suda pravde u Haagu“
U povodu presude Međunarodnoga suda pravde u Haagu za međusobne tužbe za genocid Republike Hrvatske i Republike Srbije održana je u četvrtak, 26. ožujka 2015. u Zagrebu tribina naslovljena „Domovinski rat u svjetlu presude Međunarodnog suda pravde u Haagu (2. 3. 2015.)“.
Predavač je bio povjesničar dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata i aktivni sudionik u procesu tužbi za genocid na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Tribinu je vodio počasni predsjednik HPEU, akademik Mislav Ježić, dok o njenoj aktualnosti i važnosti svjedoči visoka posjećenost.
U stručnom i opsežnom izlaganju predavač je analizirao sadržaj presude, političke odnose koji vladaju u Hrvatskoj i Srbiji vezano za temu, pojedine segmente Domovinskoga rata te povijest i razvoj velikosrpske ideologije od 19. stoljeća do danas. Tijekom analize presude naglasio je kako je ključna vrijednost presude u članku 426, koji potvrđuje odgovornost Srbije (i Srba u Hrvatskoj) za pokušaj stvaranja etnički homogene srpske države. U tom je svjetlu nastavio izlaganje o suprotnim političkim pokušajima da se Domovinski rat prikaže kao građanski ili kao rezultat ‘konglomerata loših politika’. Pošto su takve tendencije aktualne i danas, osvrnuo se na sam proces tužbe za genocid, kao i na proces suđenja hrvatskim generalima u kojima su se jasno ocrtale političke struje koje zagovaraju takvu interpretaciju. Naveo je kako udruga Documenta dobiva veliku pozornost i financijska sredstva unatoč tomu što djeluje neprofesionalno. Kao veliki paradoks hrvatske politike navodi da se više značenja pridaje radu te udruge nego radu Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata, središnjoj znanstvenoj instituciji u Hrvatskoj za bavljenje poviješću Domovinskoga rata. Nezainteresiranost medija za dokumente Centra ilustrirao je prigodom, kada su najavili za konferenciju za tisak, da privuku medije, da su našli “topničke dnevnike”; svi su mediji došli, a kada su im priopćili da hrvatskih topničkih dnevnika nema, ali da su skupili dokumentaciju o autentičnim internim obavijestima tzv. Srpske krajine o granatiranju Knina, iz koje je očito da ono nije bilo prekomjerno i da mu nisu civilni objekti bili meta, budući da dokumentiacija nije inkriminirala Hrvatsku, mnogi predstavnici medija napustili su konferenciju za tisak.
Umjesto pokušaja da se Domovinski rat prikaže kako to žele određene političke struje, predavač navodi kako je on rezultat stoljetne velikosrpske ideologije. Iznosi kratku povijest velikosrpskih kretanja kojom jasno pokazuje da su ideje homogene srpske države bile jasno artikulirane mnogo prije Drugog svjetskog rata, tako da NDH nije bila opravdanje za njeno stvaranje, kako se to često navodilo 1990-ih godina. Pozivajući se na dokumente i prvorazredne izvore, predavač iznosi kako su Srbi u Hrvatskoj imali jasan stav za vrijeme Domovinskog rata – ovo će biti Srbija ili nas tu neće biti. Na temelju toga jasno se može zaključiti da ovdje nema govora o građanskom ratu, nego je riječ o agresiji i pokušaju pripojenja dijelova teritorija. Također se osvrnuo i na današnje političko vodstvo Republike Srbije i njegovu ulogu u promicanju takve ideologije, kao i na slučaj Šešelj. Na primjerima Vukovara i Dubrovnika ilustrirao je propagandu koja je vladala na srpskoj strani za vrijeme rata, navodeći kako su svoje zločine nastojali prikazati kao “ustaške”. Na samome kraju, uz detaljno prikazivanje kretanja velikosrpskog projekta na kartama, pozabavio se važnom ulogom koju je odigrala Oluja za spašavanje Bihaća da ne postane još strašnijom tragedijom od Srebrenice.
Nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja publike koja su završila u bogatoj raspravi. Unatoč interesu za nastavak rasprave, zbog već poodmaklog vremena, voditelj Mislav Ježić dao je nekoliko završnih riječi, zahvalio se predavaču na gostovanju i zatvorio tribinu.
Napisao: Pavao Nujić
Foto: fah