U Splitu održana tribina o pjesniku Josipu Pupačiću
Povodom 55. godišnjice smrti velikoga hrvatskoga pjesnika Josipa Pupačića organizirana je 25. svibnja 2026. u prostorijama Matice hrvatske u Splitu tribina „Kad more govore“.Na tribini posvećenoj liku i djelu ovoga književnoga klasika sudjelovali su dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, Marija Barić Đurđević, mag. educ. phil. et lat., kao i prof. dr. sc. Goran Sučić te dr. sc. Ilija Protuđer, a tribinom je moderirao prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskoga ogranka Hrvatske paneuropske unije koja je, uz Maticu hrvatsku i Hrvatsku udrugu „Benedikt“ jedan od organizatora ove tribine.
Nakon uvodne riječi prof. Pavića i predstavnika HU „Benedikt“ Radoslava Zaradića, najprije se dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, predsjednica DHK-a, osvrnula na Pupačićev život. Naglasila je pjesnikovu duboku emocionalnu povezanost s rodnim zavičajem, njegovom prirodom i događajima koji su obilježili njegov život. Najvažniji i najpotresniji događaj jest smrt njegova tri brata. Zaokupljenost svojom kobnom sudbinom, koja ga je naposljetku ipak zadesila u tragičnoj smrti, ispremiješana je s arkadijskim doživljajem zavičajnoga pejzaža, u kojem se idiličnost isprepliće s realnošću. Emocionalnost, liričnost i introspektivnost očituje su Pupačićevim opisima prirode. Takve teme protivile su službenoj državnoj politici socrealizma, prema kojoj se tada morala slaviti samo revolucija, rad i sl. Upravo je Pupačić, kao urednik glasovitoga časopisa „Krugovi“, bio jedan od književnika koji su prekinuli sa socrealizmom i doveli do „druge moderne“, odnosno unijeli su u hrvatsku književnost zapadnoeuropske teme i koncepcije. Dr. Mihanović-Salopek istaknula je da Pupačiću treba posvetiti više pozornosti te da bi njegovu spomen-sobu u Slimenu trebalo više približiti javnosti. Potom je prof. Protuđer vrlo izražajno recitirao Pupačićevu pjesmu „Tri moja brata“.
Marija Barić Đurđević naglasila je da je Pupačić, pišući o moru, isticao da je Hrvatska sredozemna zemlja, a ne balkanska, kako nas mnogi stranci i dalje pogrešno percipiraju. Naglasila je važnost prevođenja Pupačićevih pjesama na strane jezike kako bi se hrvatska kultura u inozemstvu mogla sagledati u pravom svjetlu. Ne manje važna činjenica jest da je Pupačić jedan od potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika kojom se željelo sačuvati hrvatsku jezičnu, a time i nacionalnu samosvojnost. Takav čin, u Pupačićevo doba, tražio je puno hrabrosti, jer je mogao biti uhićen, što svjedoči o njegovu karakteru.
Znanstvenik, skladatelj i slikar Goran Šučić, dobitnik mnogobrojnih nagrada za svoja postignuća, objasnio je publici, koja je ispunila cijelu dvoranu Matice hrvatske, kako je došao do ideje da uglazbi neke od Pupačićevih pjesama, nakon čega je publika poslušala njegovu skladbu prema Pupačićevoj pjesmi „Molitva za zemlju“, u zborskoj i solo inačici. Dakako, publika je velikim pljeskom popratila ovu skladbu, što dokazuje da hrvatska književnost nudi mnoštvo nadahnuća za novo umjetničko stvaralaštvo.
Tekst: Toni Ćapeta

